Istraživanje socio-tehnološke integracije (STIR) razvio je Erik Fisher iz Sveučilišta u Arizoni (SAD). Trenutno jedino oni koje je trenirao Erik Fisher mogu primjenjivati spomenutu metodu, što dovodi do toga da su rezultati STIR studija u različitim zemljama usporedivi, jer se provode prema istim metodologijama bez promjene informacija.
Glavni cilj metode je jačanje suradnje između sektora društvenih znanosti i sektora prirodnih znanosti i integracija socijalnih načela u svakodnevni rad prirodnih znanstvenih istraživača. Njezini glavni ciljevi su identificirati i usporediti realna očekivanja i zahtjeve laboratorija za angažmanom u odgovornim inovacijama; procjeniti i usporediti trenutni odaziv laboratorijskih praksi na te zahtjeve, te naposljetku, istražiti i usporediti kako interdisciplinarne suradnje mogu pomoći u jačanju i stimuliranju reakcije (https://cns.asu.edu/research/stir).
Što se tiče cijelog procesa korištenja metode, prvo STIR istraživač traži istraživače koji žele sudjelovati (visoka razina interakcije) i kontrolne istraživače (niska razina interakcije) za sudjelovanje u istraživanju. STIR istraživač sudjeluje u svakodnevnom radu grupe za istraživanje prirodoznanstvenih znanosti. STIR istraživač posjećuje laboratorij 2-3 puta tjedno tijekom 12 tjedana, prati istraživanje i aktivnost i sudionika, njihove stavove i njihove odluke kroz kontinuiranu interakciju te komunicira samo s aktivnim sudionicima istraživanja, ali nikada ne izražava vlastito mišljenje ili usmjerava razmišljanje sudionika. Na početku i kraju promatranja, voditelj istraživanja STIR-a vodi razgovor s kontrolnim istraživačima i istraživačima koji žele sudjelovati, i proučava kako interdisciplinarne interakcije pomažu u poboljšanju društvenih i etičkih aspekata nad istraživačkim radom. Kako bi definirali spomenute aspekte, ispitivač pita ista pitanja tijekom intervjua te prije i poslije studija. Zatim bilježi rezultate u kvalitativnom i kvantitativnom obliku, zatim ih sažima u narativnom obliku i/ili u obliku tablice.
Glavni koraci korištenja alata u praksi mogu opisati na sljedeći način:
Na samim počecima STIR metoda bila je usmjerena na akademski sektor te se primjenjivala među znanstvenicima u laboratoriju. Danas poslovni sektor ima sve veću ulogu te postaje ciljana skupina STIR-a. Udio korištenja metode unutar akademskog sektora je 70%, dok taj udio u poslovnom sektoru iznosi oko 30%.
Metoda STIR testirana je u više od 30 laboratorija širom svijeta te su postignuti slični rezultati. Neke od zemalja u kojima je metoda uspješno provedena su: Sjedinjene Američke Države, Nizozemska, Danska, Velika Britanija, Španjolska, Belgija, Kina, Japan, Južna Koreja, Francuska, Švedska, Njemačka i Mađarska.
Glavna snaga STIR-a je fleksibilnost - voditelji metode STIR mogu se prilagoditi razgovorima i interakciji tijekom 12 tjedana. Njegova druga snaga je to što za implementaciju STIR-a istražitelj ne mora biti znanstvenik u laboratoriju, on samo pokušava proširiti njihov način komunikacije i interakcije kako bi mogli odgovoriti na složene društvene dimenzije njihovog rada.
STIR istraživač pokušava proširiti način razmišljanja znanstvenika kako bi mogao uzeti u obzir sve RRI ključne stavke (etika, ravnopravnost spolova, angažman javnosti, upravljanje, otvoreni pristup, znanost i obrazovanje) u svakodnevnom radu. Temeljne teme ovise o kreativnosti STIR istraživača. Ukoliko predloži temu, tad je STIR metoda za rješavanje tih ključnih stavki. Potencijalni ishodi iz STIR studije mogu biti: razvoj vještina, učenje, ljudski kapital, promijenjena ponašanja, prakse, dizajn i istraživanja i povećano povjerenje.
Naprotiv, najveća slabost koja sprečava generalizaciju je da STIR metodu mogu primijeniti samo oni koje je trenirao Erik Fisher. Također, kvalifikacije istražitelja i osobnost istraživača utječu na predmetne teme i njihovo provođenje. Dakle, učinkovitost metode može biti značajno smanjena od strane istraživača koji ima specifičnu osobnost.
Najveći izazov s kojim se moramo suočiti prilikom primjene STIR-a jest što je izvorna metoda razvijena i testirana u razvijenim zemljama, tako da bi se metodologija morala prilagoditi kako bi se STIR metoda primjenila u manje razvijenim zemaljama. Osim toga, ponekad nije lako od istraživača zahtjevati veliku razinu suradnje jer njihov način razmišljanja može biti drugačiji. Tako da je prvi korak uvijek pronaći zajednički jezik za suradnju. Prirodni znanstvenici mogu se osjećati frustrirani činjenicom da društveni znanstvenik promatra njihov rad i postavlja puno pitanja.
Štoviše, STIR istraživači mogu imati poteškoće u motiviranju prirodnih znanstvenika za sudjelovanje u istraživanju STIR-a, a možda i ne može svaki društveni znanstvenik procijeniti promjene koje se događaju tijekom razgovora. Dugoročni je izazov širenje metode što je više moguće, što također zahtijeva razvoj metodologije, uključujući njenu generalizaciju.
Prema STIR životnom ciklusu, do 2020. godine metoda će biti primjenjiva na svakoga tko ima diplomu iz područja društvenih znanosti (ne samo onih koji su kvalificirani od strane Erika) za obavljanje srednjeg intenziteta modulacija u bilo kojem prirodoslovnom laboratoriju slijedeći popis definiranih točaka.
1 STIR = Socio-Technical Integration Research – hrv. Istraživanje socio-tehnološke integracije